Zamrzavanje zametaka postalo je nezamjenjiv dio postupaka izvantjelesne oplodnje, i sredstvo za povećanje uspješnosti tih postupaka. Mlada pacijentica s dobrom rezervom jajnika iz jedne stimulacije sada često može očekivati rađanje više od jednog djeteta, a da se istovremeno ne izlaže ponovnom utjecaju lijekova za stimulaciju jajnika, kao ni riziku anestezije i invazivnog zahvata. Jedan stimulirani ciklus, naime, uključuje prijenos zametaka u svježem ciklusu, ali može uključivati i prijenose smrznutih zametaka nakon njihovog odmrzavanja. Ovi zbrojeni embriotransferi zovu se “kumulativna uspješnost” jednog stimuliranog postupka, koja može iznositi i 80%.
Nekoć su se zameci zamrzavali metodom “slow freezing”, ali je postotak njihovog odmrzavanja i broj trudnoća bio daleko manji nego danas kada se koristi metoda vitrifikacije, i kada se najčešće kriopohranjuju blastociste. Nakon vitrifikacije preživljavanje zametaka kod odmrzavanja je 95%. Ako se zamrzavaju blastociste, stopa trudnoća nakon odmrzavanja iznosi čak do 50 %, a stopa poroda preko 30%. Najbolju šansu za trudnoću nakon odmrzavanja daju blastociste, i to u pacijentica mlađih od 36 godina.
Zameci se nakon određene procedure koja se mora napraviti kako bi se sačuvale strukture zametka, stavljaju na nosač i uranjaju u tekući dušik. Po jednom nosaču stavlja se jedan ili dva zametka. Treba imati na umu da se u postupku odmrzavanja mora odmrznuti sve što se nalazi na nosaču. Prioritetno se zamrzavaju blastociste, jer su one preživljenjem do petog dana dokazale svoj razvojni potencijal. Trodnevni zameci se zamrzavaju samo iznimno.
Pacijenti koji su prošli nekoliko neuspjelih postupaka IVF-a često pitaju ima li smisla produžiti kulturu zametaka do faze blastociste, jer su čuli ili pročitali da je stopa trudnoća s blastocistama veća. Nažalost, ne razviju se svi zameci do faze blastociste, niti će se razviti nakon što ih se stavi u medij za blastocistu, a lako je moguće da određenim zamecima niti ne odgovaraju uvjeti u laboratoriju nego im je bolje u maternici. Zato da, stopa trudnoća je veća s blastocistama, ali se blastociste ponekad razviju samo u maternici. Zato je potrebno slušati preporuke svog liječnika.
Postoje i iznimne situacije, kad će liječnik preporučiti kriopohranu zametaka. Prvenstveno, to je rizik od razvoja sindroma hiperstimulacije jajnika. Nekada se ovaj sindrom može razviti do granice kada ugrožava život pacijentice. Da bi se izbjegao rizik za pacijenticu, umjesto uobičajene “štoperice”, lijekom koji sadrži hormone trudnoće (hCG) i pospješuje razvoj hiperstimulacije, daje se lijek koji je po sastavu sasvim drugačiji. U takvim slučajevima preporučuje se stanična kultura do petog dana i kriopohrana blastocisti bez embriotransfera (tzv. freeze all).
Zatim, svaka hormonska stimulacija jajnika do određene mjere negativno utječe na kvalitetu sluznice maternice. Prednost embriotransfera nakon kriopohrane zametaka je u tome što se sluznica maternice može pripremiti lijekovima kako bi prihvatila zametak.
Kriopohrana zametaka neophodna je i kod postupaka preimplantacijske dijagnostike zametaka. Kako je između vremena biopsije blastociste i rezultata analize potrebno nekoliko dana, nakon biopsije blastociste se kriopohranjuju. Kada se dobiju rezultati, pacijentica se priprema za prijenos onog zametka za koji se pokaže da nije nositelj testiranih kromosomskih i/ili genskih poremećaja.
