Muški čimbenik samostalan je uzrok neplodnosti u oko 40% neplodnih parova. Uzroci muške neplodnosti su raznoliki, a čak u 30% slučajeva ne može se identificirati uzrok te govorimo o idiopatskoj muškoj neplodnosti. Idiopatska neplodnost je moguće povezana s različitim okolišnim čimbenicima na što upućuje i činjenica da se zadnjih desetljeća u općoj populaciji muškaraca smanjila kvaliteta sjemena. 2010.g. je prihvaćena nova klasifikacija analize sjemena (spermiograma) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) prema kojoj se, umjesto ranije najmanje 30% morfolološki urednih spermija (1992 g.), urednim nalazom smatra 4% i više morfološki urednih spermija. Od okolišnih čimbenika kvalitetu sjemena dokazano umanjuju povišena temperatura, pušenje, alkohol, droga, ionizirajuća zračenja, anabolički steroidi, estrogeni te brojni industrijski proizvodi (pesticidi, herbicidi, otapala…).
UZROCI
Poznati uzroci muške neplodnosti su prirođene i stečene anomalije reproduktivnog sustava, urogenitalne infekcije, povišena temperatura unutar mošnji (posljedica varikokele, okolišni čimbenici), hormonski poremećaji te genetski uzroci.
Uzroke muške neplodnosti dijelimo na pretestikularne, testikularne i posttestikularne.
Pretestikularni uzroci muške neplodnosti karakterizirani su poremećenim razinama hormona hipofize (FSH i LH), a najčešće su posljedica tumora hipofize, ozljeda glave ili uporabe lijekova.
Testikularna neplodnost je posljedica prirođenih ili stečenih stanja. Od prirođenih stanja, jedan od najčešćih uzroka je kriptorhizam. Kriptorhizam označava nepotpuno spušten testis, odnosno stanje u kojem se testis nalazi u trbušnoj šupljini ili u preponskom kanalu, umjesto u mošnjama (skrotumu). Preporuča se nespušten testis operativnim putem spustiti u mošnju u prvoj godini života. Testikularna neplodnost može biti posljedica i različitih genskih poremećaja na koje trebamo posumnjati u slučajevima kada u nalazu spermiograma ima manje od milijun spermija po mililitru ejakulata. Jedan od najčešćih genskih poremećaja je Klinefelterov sindrom (najčešće kariogram 47xxy). Klinička slika muškaraca s Klinefelterovim sindromom varira ovisno o genskoj izraženosti. Često su to visoki muškarci s nesrazmjerno dugim rukama i nogama te često s manjim, čvrstim testisima. Uglavnom se otkrivaju u sklopu obrade neplodnosti. Od genskih poremećaja kod neplodnih muškaraca moguće su mikrodelecije Y-kromosoma, a obično je izraženost delecija u korelaciji sa stupnjem oštećenja spermatogeneze. Cistična fibroza je nasljedna bolest koja je također povezana s neplodnošću. U muškaraca dovodi do poremećaja razvoja spolnog sustava te može uzrokovati nedostatak sjemenovoda i posljedičnu azoospermiju (ejakulat bez spermija).
Varikokela označava proširenje venskog spleta u mošnjama i češće se javlja na lijevoj strani. Nije nužno vezana uz neplodnost, ali je učestalost veća u neplodnih muškaraca. Mogući mehanizam oštećene spermatogeneze u muškaraca s varikokelom je povišenje temperature u mošnjama. Vjerojatno samo izraženije varikokele (one koje se mogu opipati) utječu na plodnost. Liječenje je uglavnom operativno, a najčešća indikacija za operaciju je neplodnost.
Posttestikularna neplodnost karakterizirana je najčešće tzv. opstrukcijskom azoospermijom. Posljedica je zapreke u ejakulacijskom kanalu. Može biti prirođena i stečena. Stečena je najčešće uzrokovana upalama, ozljedama ili ranijim operacijskim zahvatima. Azoospermija (nedostatak spermija u ejakulatu) može biti i neopstrukcijska, kada je značajno smanjena oplodna sposobnost preostalih spermija.
Važan uzrok muške neplodnosti su i različiti poremećaji ejakulacije. Uglavnom se javljaju kao posljedica neuroloških oštećenja, uzimanja određenih lijekova te psiholoških poremećaja.
