Dvadeset sati od spajanja jajne stanice i spermija u izvantjelesnim uvjetima, provjeravamo oplodnju.
Oplođena jajna stanica naziva se zigota. Da li se jajna stanica oplodila znamo kada su u njenoj citoplazmi vidljive dvije projezgre od kojih jedna nosi ženski a druga muški genetski materijal. Ako su vidljive više od dvije projezgre, takve se zigote odbacuju jer se iz njih ne mogu razviti zdravi zameci.
Ponekad ne vidimo sigurne znakove oplodnje jajne stanice, pa ponovno provjeravamo oplodnju pred kraj radnog dana i naredni dan. Naime, kod mlađih pacijentica oplodnja i spajanje projezgri zna biti brže pa nam promakne stadij projezgri, ali zato možemo pred kraj radnog dana već vidjeti dvostaničan zametak. Tako ponekad pacijente iznenadimo većim brojem zametaka na dan embriotransfera od broja oplođenih jajnih stanica koje smo im prethodno javili.
Drugi dan od oplodnje rani zameci mogu imati dvije do šest stanica (blastomera). Brzina razvoja zametaka ovisi o dobi pacijentica kao i o hranilištu za staničnu kulturu. Kao i u svemu pa tako i u pogledu razvoja zametaka, najbolje je da razvoj nije niti prespor niti prebrz.
Trećeg dana zameci koji pokazuju razvojni potencijal imaju šest i više stanica. Ono što pratimo nije samo broj stanica, već jesu li one jednake ili ne, kakva je njihova citoplazma, te da li i u kojem postotku zameci imaju fragmente. Fragmenti su djelići citoplazme koji su se odvojili od stanice i ako je fragmenata manje od 20% još uvijek očekujemo da bi se zametak mogao razviti u blastocistu. Svim zamecima pružamo šansu do petog dana.
Četvrti dan već jasnije možemo procijeniti koji zametak će nastaviti svoj razvoj, a koji se zametak zaustavlja u razvoju. Zametak koji ima manje od deset stanica četvrtog dana neće se razviti u blastocistu. Najveći potencijal pokazuju zameci koji su došli do stupnja kompaktacije, faze koja prethodi razvoju blastociste. Zametak može dostići stadij kompaktacije i peti dan, pa onda staničnu kulturu produljujemo do šestog dana.
Za blastocistu možemo reći da ima najveći potencijal daljnjeg razvoja, ali sve blastociste nisu jednako kvalitetne i moraju zadovoljiti određene kriterije. U blastocisti se mora jasno vidjeti zametni čvor iz kojeg se razvija embrij i mora imati lijepo razvijen trofoektoderm pomoću kojeg se blastocista implantira i od kojeg se kasnije razvija ovojnica oko embrija. Također se ocjenjuje koliko se blastocista povećala, odnosno njena ekspanzija.
Svaki korak tijekom stanične kulture se opisuje i bilježi, počevši od kvalitete i zrelosti pojedine jajne stanice, kvalitete spermija, je li došlo do oplodnje i u kojoj jajnoj stanici, te kako se pojedini zametak razvijao i je li se razvio u blastocistu ili se zaustavio u razvoju.
