Inseminacija je najjednostavniji postupak medicinski potpomognute oplodnje. Prednosti inseminacije su neinvazivnost i mala potrošnja lijekova, a nedostatak je prilično niska uspješnost po jednom pokušaju. Stopa trudnoća po jednoj inseminaciji je između 10-15%, dok se stopa porođaja po pokušaju inseminacije kreće oko 8-9%, a nešto je viša kod inseminacije sjemenom donora i iznosi oko 12% (podaci europskog registra ESHRE-a).
Međutim, niska uspješnost svakako ne bi trebala obeshrabriti parove koji imaju indikaciju za inseminaciju da liječenje neplodnosti započnu tom jednostavnom metodom. Naime, kumulativna stopa uspješnosti inseminacije usporediva je s izvantjelesnom oplodnjom te se nakon tri ciklusa intrauterine ineseminacije postiže uspješnost kao u jednom ciklusu izvantjelesne oplodnje.
Kod parova s nerazjašnjenom (idiopatskom) neplodnošću ako neplodnost ne traje duže od dvije godine, a partnerica je mlađa od 38 godina, inseminacija je najčešće prvi izbor liječenja neplodosti. Indikacije za inseminaciju su također blagi muški čimbenik, anovulacije, cervikalni čimbenik te blaga endometrioza.
Preduvjeti za inseminaciju su uredan ili graničan (subfertilan) spermiogram kod muškarca, a prohodan barem jedan jajovod kod žene. Intrauterina inseminacija se izvodi oko vremena ovulacije. Ovulacija se najčešće prati serijskim ultrazvučnim pregledima (folikulometrijama). Ukoliko žena ovulira, inseminacija se može raditi u prirodnom ciklusu (bez lijekova) ili modificiranom prirodnom ciklusu (na veličini folikula od oko 18mm daje se“štoperica“), međutim čak i kod žena koje spontano ovuliraju, MPO postupci se češće rade u stimuliranim ciklusima jer se time povećava šansa za uspjeh. Za indukciju ili za stimulaciju ovulacije u postupku inseminacije najčešće se koriste tablete klomifena ili letrozola. Tablete se počinju uzimati oko 3. dana ciklusa, u varijabilnom trajanju uzimanja. Ultrazvučnim pregledima se prati rast folikula, a pri veličini vodećeg folikula od oko 18mm ordinira se injekcija hCG-a („štoperica“). Oko 36 sati nakon „štoperice“ nastupit će ovulacija pa se oko tog vremena planira postupak inseminacije.
Za ženu nije potrebna nikakva posebna priprema za sam postupak inseminacije. Sat vremena prije planirane inseminacije, muškarac daje uzorak sjemena. Važno je da apstinencija prilikom davanja uzorka nije kraća od dva dana, niti duža od pet dana. Sjeme za inseminaciju priprema se u laboratoriju za humanu reprodukciju tako da se ispiranjem uklone nepokretni spermiji, a dodatkom posebnog medija dodatno se poboljšava oplodni potencijal sjemena. Idealno je da se nakon laboratorijske obrade u maternicu inseminira najmanje 5 milijuna pokretnih spermija. Inseminacija se izvodi ambulantno, u ginekološkom položaju tako da se pripremljeno sjeme injicira pomoću katetera u šupljinu maternice. Neposredno nakon postupka inseminacije žena može ostati ležati u ginekološkom položaju sljedećih 15ak minuta jer je prema starijim studijama tada nešto veća stopa uspješnosti. Novije studije to nisu potvrdile. U svakom slučaju do testa na trudnoću preporuča se nastaviti obavljati svakodnevne i uobičajene aktivnosti jer se na taj način smanjuje razina stresa koji je neminovno prisutan u svih parova u MPO postupcima.
